anjajakopcevic.blog.hr

petak, 07.01.2011.

.. Svaka priča ima kraj, svaki kamen zavičaj, more ili planina..

S Marinom Petrović, jednom od brojnih studenata koji su svoje školovanje odlučili nastaviti izvan Hrvatske, razgovarala sam o razlikama studiranja u našoj zemlji i inozemstvu. Marina je studentica ekonomije u Beču, a uskoro putuje na studij u Ameriku.

Marina je studentica ekonomije u Beču

- Kada si zapravo počela razmišljati o studiranju izvan Hrvatske?
Ideja o studiranju izvan Hrvatske zapravo i nije bila iznenadna. Već sam nakon završetka osnovne škole počela razmišljati o studiranju i razmjenama izvan naše države. Štoviše, stalno su do mene podirale informacije i doživljaji raznih ljudi koji su ili već studirali negdje vani ili su završavali srednju školu u drugim državama.

- Zašto baš Beč?
Krajem osnovne škole bili smo u posjetu kćeri tatinog poslovnog partnera koja je studirala u Beču. To je bio moj prvi susret s Bečom. Grad mi se jako svidio. U četvrtom razredu srednje škole uz predmet „Politiku i gospodarstvo" zavoljela sam ekonomiju, roditelji su to primjetili i spomenili mi da u Beču ima izvrstan ekonomski fakultet. I tako je sve počelo.

- Koje kriterije si morala zadovoljiti da bi mogla otići studirati u Beč?
Između Hrvatske i Austrije postoji još uvijek neki stari zakon iz Austro-Ugarske zbog čega procedura oko upisa nije toliko komplicirana. Položila sam prijemni ispit na zagrebačkom fakultetu i nakon upisa prebacila sam se na faklutet u Beču. Osim potvrde o upisu na ekonomski fakultet u Hrvatskoj trebala mi je još potvrda o znanju njemačkog jezika.

- Kako si se snalazila u Austriji prvih nekoliko mjeseci?
Svaki početak je težak, bio je i moj. Prvenstveno jer sam došla u potpuno novu državu, među ljude s drugačijim mentalitetom, jezikom i običajima. Moj njemački na početku nije bio baš najbolji, a i nije mi išlo u prilog što su Austrijanci znatno zatvoreniji i povučeniji od nas. No, imala sam sreću pa sam nedugo nakon dolaska upoznala Anna-Mariju i Ulli, vrlo drage Austrijanke koje ne samo da su mi puno pomogle oko jezika i fakulteta već su mi postale i najbolje prijateljice.

- Razlike između studiranja u Zagrebu i Beču?
Razlika ima mnogo. S obzirom da su sva predavanja na stranom jeziku, trebalo je uložiti puno više vremena i truda i žrtvovati puno toga. Sama organizacija fakulteta i nastave drugačija je od one u Zagrebu. Akademski program podijeljen je na semestre, a preddiplomski studij u dva dijela. Prvi dio je više selekcijskog tipa pošto na Ekonomskom fakultetu ( Wirtschaftsuniversität Wien ) nema prijemnih ispita ni ograničenog broja studenata koje upisuju po semestru. Dok je taj prvi dio više općenitog karaktera i orijentiran na stjecanje osnovnog znanja o različitim područjima ekomonije, drugi dio je usmjeren na specijalizacije i produbljivanje stečenog znanja. Osim toga fakultet u Beču nudi niz raličitih izbornih predmeta, osobito jezika, koje ne treba dodatno plaćati. Potrebno su samo malo vremena i motivacija.

- Cijene smještaja, hrane, knjiga, izlazaka?
Životni standard u Austriji je viši od standarda u Hrvatskoj pa su prema tome i troškovi života veći. Stanarine u studenskim domovima su puno skuplje od onih u hrvatskim. Menza je puno skuplja od naših menza, no to je djelomično posljedica različite socijalne politike jer u Austriji studenti imaju manja prava i povlastice nego što to imaju u Hrvatskoj. Što se knjiga tiče, tu postoje razne opcije. S obzirom da nisu jeftine, mogu se kupiti rabljene knjige preko burze knjiga ili od drugih studenata ili ih se može posuditi. Kad je o izlascima riječ, osim što u većini klubova trebate platiti upad, pića su skupa. S kinom je ista stvar.

- Koje su prednosti studiranja u Beču?
Sam fakultet je redovito među najboljim ekonomskim fakultetima u Europi i šire pa je već studiranje na takvom fakultetu samo po sebi velika prednost. Osim toga usavršila sam njemački i engleski jezik i naučila talijanski i ruski. No možda najvažnije, jako sam puno naučila o sebi. Naučila sam biti samostalna i boriti se za sebe. Upoznala sam različite kulture i ljude potpuno drugačijih svjetonazora i običaja. Zapravo, sva ta iskustva, i pozitivna i negativna, mijenjaju čovjeka i način razmišljanja.

- Što mi je nedostajalo ( iz Hrvatske) ?
Pošto sam otišla sama i nisam poznavala nikoga u Beču, najviše su mi nedostajali obitelj i prijatelji.

- Kakvi su odnosi profesor- student, veličina grupa u kojima radite, raspored?
Raspored predavanja i sama organizacija programa je odlična. Zna se koje sve predmete treba položiti i koji su uvjeti potrebni za 2. Abschnitt ( drugi dio ) i specijalizaciju tj. da bi se diplomiralo, a tempo studiranja i raspored predavanja određuje se individualno, odnosno svatko si sam organizirano kamo mu najbolje odgovara. Na početku su grupe bile velike i predavanja nisu bila obavezna, no kasnije, nakog tog prvog selekcijskog dijela, grupe su sve manje, predavanja su obavezna i sve se više pažnje posvjećuje uključivanju i sudjelovanju studenata u nastavi.

- Krajem ljeta putuješ u Ameriku na studij, kako si to postigla?
Kako sam se opredijelila za međunarodnu ekonomiju razmjena je obavezni dio mog studija bez kojeg ne mogu završiti fakultet. Prijavila sam se na natječaj za razmjenu i na temelju dosadašnjeg uspjeha na fakultetu, motivaciji i interesu izabrana sam za razmjenu u Americi na University of Missouri – St. Louis.

Hvala ti na ovom razgovoru, želimo ti sretan put i još mnogo novih prilika koje ćeš, prema svemu viđenom do sada, znati iskoristiti. Učini naš grad ponosnim kao i Igor Čanadi.
Za kraj, iskustva koja stječemo kroz život su različita, nekada dobra, nekada loša, ali uvijek nas na kraju učine upravo onakvima kakvi jesmo. Isplati se prihvatiti svaku priliku i iz nje izvuči najbolje što možemo.

* Više o fakultetu na: http://www.wu.ac.at/

* „Mudar čovjek će stvoriti više prilika nego što ih pronalazi“, Francis Bacon

07.01.2011. u 12:23 • 1 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 23.12.2010.

.. Humanitarni koncert Ana Rukavina..

Zaklada Ana Rukavina 21. prosinca 2010. godine organizirala je peti po redu humanitarni božićni koncert Želim život na Trgu bana Jelačića. Koncert se održava svake godine kao zahvala svima koji već godinama pomažu rad Zaklade te onima koji su darovali krv za osnivanje registra dobrovoljnih darivatelja matičnih stanica.

Nastup Lane Klingor

Koncert na Trgu prenosio je HTV, a bili su organizirani i call centri gdje su se na pozive javljale brojne poznate osobe iz politike, sporta i zabave te su se tako prikupljala sredstva za pomoć pri radu Zaklade. Pozivom na broj 060 9000 prilog od 6,15 kuna mogli su, a i do 31. ožujka 2011. još uvijek mogu darovati svi koji mogu i žele pomoći pri proširenju Registra dobrovoljnih darivatelja koštane srži i matičnih stanica. Ove su se godine u akciju uključili i studenti Mediciskog fakulteta te Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu koji su svoj doprinos dali organiziranjem akcije darivanja krvi za Registar od podneva pa do 16. 30 sati, dok je koncert započeo u 20 sati.

Koncert je okupio i ekipu iz srednje škole

Važno je napomenuti da je do sada uz pomoć Registra i Banke krvi iz pupkovine do sada spašeno sedam života. Mnoge su poznate ličnosti tijekom proteklih godina potpomogle rad Zaklade svojim nastupima na humanitarnim koncertima, a ove su godine to učinili Bojan Jabrošić, Colonia, Lana Klingor, Emilija Kokić, E.T., Franka Batelić, Alibi, Karma, Jole, Kim Verson, Feminem, Jacques Houdek te Novi Fosili.

Nastup Jacquesa Houdeka obučenog u Djeda Božičnjaka

Svatko od njih otpjevao je po dvije pjesme uz dobro zagrijanu atmosferu. Iako je temperatura bila niska, ljudi su pjevali i plesali, pili kuhano vino i uživali u božićnom duhu, a nerijetko se moglo uočiti kako ljudi posežu za svojim mobitelima i zovu broj 060 9000. Koncert su vodile Iva Šulentić i Zlata Mück, a sećer na kraju bili su Novi fosili koji su nakon otpjevanih pjesama publici podijelili i božićne zvijezde. U koncertu je uživao velik broj zagrepčana, od onih najmanjih u pratnji roditelja, do velikog broja maldih pa čak i penzionera.

* Više o zakladi: http://www.zaklada-ana-rukavina.hr/
Više o koncertu: http://www.nacional.hr/clanak/97603/21-prosinca-humanitarni-koncert-zaklade-ana-rukavina

* "Eto, u životu je, na žalost, tako: trnje dobijaju živi, a ruže mrtvi.", Anatole France

23.12.2010. u 15:55 • 0 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 09.12.2010.

.. Moć cvijeća: 85 godina zagrebačkog salona Herzmansky..

Muzej grada Zagreba 8. prosinca otvorio je svoja vrata novoj izložbi. Riječ je o izložbi pod nazivom “Moć cvijeća: 85 godina zagrebačkog salona Herzmansky” koja se može pogledati sve do 31. siječnja 2011. godine.

Bili samo na otvorenju izložbe kojem je prisustvovao velik broj ljudi. Izložba predstavlja pohranjene obiteljske ostavštine najstarijeg salona cvijeća u Zagrebu i dio je projekta “Zagrebački obrti”.

Izložbom su prikazane brojne nagrade, diploma te medalje osvojene u Hrvatskoj ili inozemstvu te fonoteka i hemeroteka. Salon se ponosi svojom dugom tradicijom koja je započela 15. studenoga 1925., a koju sada nastavlja već četvrta generacija profesionalnih cvjećara.

Salon je osigurao svoju dugovječnost i prepoznatljivost ne brigom o egzistenciji već njegovanjem obiteljskog obrta. Brojne obiteljske ostavštine s vremenom su izgubljene ili uništene zbog neprikladnog čuvanja, no gospođu Maju Štrban Knapić to nije spriječilo da pohrani i podijeli ipak bogatu obiteljsku ostavštinu.

Sam izložbeni prostor ipak je bio skućen i premalen za sve koji su prisustvovali samom otvorenju izložbe pa je velik broj posjetitelja razgledavanje izložbe ostavio za neki drugi put. Na otvorenju su bili i gradonačelnik Milan Bandić te Borut Mihalić.

Nama, kao studentima novinarstva, bilo je pomalo i neugodno prisustvovati otvorenju jer smo popravljali prosijek godina okupljenima, a bilo je vidljivo da su to svi primjetili. Možda se još uvijek očekuje da je kulturno uzdizanje u Hrvatskoj rezervirano isključivo za starije, no nas to neće obeshrabriti. Nekoliko je ljudi komentiralo kako je izložba postavljena u prostoriji par sa par metara i nije zadovoljila očekivanja publike koja nije na otvorenju bila kao prijatelj ili član obitelji.

* Više o izložbi na: http://www.zagreb-touristinfo.hr/?id=159&l=h&solo=722

* "Cvijet treba sunce da postane cvijet, čovjek ljubav da postane čovjek.", Phil Bosmans

09.12.2010. u 18:32 • 0 Komentara • Print • # • ^

petak, 03.12.2010.

.. “U ovim albumima je čitav moj život. Zato molim nasljednike da ih ne bace.”..

Bili smo na otvorenju izložbe fotografija i radova Ivane Tomljenović Meller 30. studenog u Muzeju grada Zagreba. Izložba 'Ivana Tomljenović Meller – Zagrepčanka u Bauhausu' bit će postavljena do kraja siječnja 2011.

Izložba Prikazuje uzbudljiv život umjetnice, sportašice, političke aktivistice i profesorice Ivane 'Koke' Tomljenović Meller (Zagreb, 1906 – 1988), Zagrepčanke koja je studirala u Bauhausu, poznatoj njemačkoj školi za arhitekturu I primjenjene umjetnosti. Bila je jedna od rijetkih s područja bivše Jugoslavije koja je bila dio tog fenomena 20. stoljeća. Bauhaus je bila škola koja je postavila temelje modernom dizajnu i naglasak stavila na funkcionalnost. Bila je to škola koja je u velikoj mjeri oblikovala svjetonazore svojih studenata.

Prije smrti, teško bolesna Ivana Tomljenović Meller složila je albume posvećene važnim osobama i događajima u svojem te ih je nadopunila komentarima i ilustracijama. Tako je ispisala je ovu sentimentalnu autobiografiju u nadi da će ona naći svojega čitatelja. Na kraju oporuke je zabilježila: “U ovim albumima je čitav moj život. Zato molim nasljednike da ih ne bace.” Nije ni bila svjesna kako je upravo to pomoglo da danas sagledamo sva važna dođanja I promjene 20. stoljeća.

Autorica izložbe je Leila Mehulić, voditeljica izložbenog projekta i stručna savjetnica Željka Kolveshi, a izložbu je likovno i prostorno oblikovao Željko Kovačić.

Otvorenju su prisustvovali i Nenad Korkut, Ivica Propadalo, Zvonimir Hodak i neki drugi

Izložba je postavljena u duhu Bauhausa, nastala iz šest albuma koje je ostavila. Kronološki se može pratiti njen život, od obiteljskog doma, preko studija do povratka u Hrvatsku. Nadasve zanimljiva kombinacija fotografija, zapisa, pisama i brojnih stvari iz osobnog života jedne tako velike i svestrane autorice koja za svog života nije imala potrebu napraviti ni jednu samostalnu izložbu, izložba je koja se ne smije propustiti.

* Više o Ivani Tomljenović- Meller na: http://www.zenstud.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=63&Itemid=30
O izložbi: http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=34403

* "Bilo je to jednom, davno, u životu još lepom. Možda mi se činio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mesta, želeo bih da se vrati.", Meša Selimović

03.12.2010. u 19:35 • 0 Komentara • Print • # • ^

subota, 27.11.2010.

.. Čitamo Zagorkina pisma- sjećanja jedne novinarke..

Bista Marije Jurić Zagorke u Memorijalnom stanu

Dani Marije Jurić Zagorke obilježavaju se od 23. do 27. studenog. Program se održava u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke na adresi Dolac 8.
Bili smo na čitanju Zagorkinih pisama 25. studenog u 18 sati u njenom stanu. Nije to bilo tipično predavanje o Zagorki i njezinim djelima te novinarstvu. Novinarka Diana Kučinić ispričala je što je sve o Zagorki saznala iz razgovora sa Zagorkinom prijateljicom Šteficom Vrbanić, a pisma je čitala Dubravka Vidović.

Fotokopija jednog od Zagorkinih pisama

Zanimljivo je upoznati Zagorku kao nikad priznatu spisateljicu i novinarku koja je cijeli svoj život tražila ljubav, a nikada je nije pronašla.
Na nadrgobnom spomeniku Zagorke na Mirogoju stoji kako je rođena 1879. no rođena je 2.3.1873. godine. To je samo jedna od mnogih spoznaja o Zagorkinom životu koja je proizašla iz brojnih istraživanja i pokušaja da se otkrije što je više moguće o svemu u njezinom privatnom životu.

Fotografija nadgrobnog spomenika Zagorke s netočnim datumom rođenja

Zagorka pred kraj svog života nije živjela mirno u svom stanu, nije uživala javno priznanje niti je uživala u mirovini. Upravo je tada trpjela zlostavljanje. Iako je bila stara, voljela je život i voljela je druženja te razgovore s mladima. Pitanje je zašto je Štefica Vrbanić do 1992. godine Zagorkina pisma čuvala na dnu ormara, a tada ih podijelila s novinarkom Diana Kučinić. Bilo je to iz straha, vjerovala je da su Zagorkini podstanari, Nino Smoličić i Leo Car bili doušnici, a 50-ih godina bilo je opasno samo tako javno govoriti i iznositi svoje pretpostavke i sumnje. Nino Smločić i Leo Car prvi su se puta na Zagorkinim vratima pojavili s toplom hranom te lijepim riječima kako će se oni brinuti za nju ako ih primi kao svoje podstanare. Stvarnost je bila drugačija, podkradali su ju, zabranjivali joj da prima posjete, malo po malo su ljude koji su inače znali svratiti gurali dalje od Zagorkinog stana stalno pronalazeći neke izgovore: Zagorka nije kod kuće, spava, bolesna je… Maltretirali su ju psihički i fizički. Kad su uselili u stan, otpustili su Zagorkinu pomočnicu i zaposlili novu. Kako su pisma u svom tom malteriranju i odsječenosti od svijeta dolazila do Štefice Vrbanić? Uz pomoć prodavačice na Dolcu. Marija Jurić Zagorka kroz balkon je gledala život na Dolcu te je bacila pismo s balkona uz deset dinara prodavačici koja je pismo odnijela na adresu Štefice Vrbanić.

Dubravka Vidović čita Zagorkino pismo

Mnogo je toga što otkrivaju ova dirljiva pisma. Mnogo je toga još uvijek pod velom tajni. Mnogo je neodgovorenih pitanja o Zagorkinoj smrti. Mnogo je toga što svijet ne zna o Zagorki, a ona nikada nije zaslužila sve što joj je život donio.

* Više o projektu: http://www.zenstud.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=63&Itemid=30

* " Živimo na zemlji samo jedan dan, ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer, ko oprosti on je najveći. A znam, zaboraviti ne mogu.", Meša Selimović

27.11.2010. u 18:00 • 0 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 21.11.2010.

.. Noć kazališta u Čakovcu..

Noć kazališta manifestacija je započeta 2009. godine koja se održava u mjesecu studenom te uključuje velik broj gradova koji vrata svojih kazališta otvaraju posjetiteljima ne bi li im približili “daske koje život znače”. Održava se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a njeguje međunarodnu suradnju te podupire razmjenu predstava između domaćih kazališnih kuća, gostovanja stranih kazališta, okrugle stolove itd.
Taj smo dan proveli u Čakovcu:
Dan je započeo uz Dječje gradsko kazalište Čakovec i predstavu Irene Kolar Vudrag: "Kako (pre)odgojiti roditelje". Predstava koju je režirao Dejan Buvač govori o roditeljima koji uz posao nemaju vremena za djecu te djeci koja su naviknuta vrijeme provoditi uz televiziju iako bi radije vrijeme provodila igrajući društvene igre s članovima svojih obitelji. Upravo takve dvije djevojke, Ana i Iva, odlučile su tužiti svoje roditelje i parnicu su dobile. Roditeljima je presuđeno da što više slobodnog vremena moraju posvetiti svojim kćerima. Vesela i zabavna predstava s mladim nadama kazališta na neobičan način progovara o problemu koji često zahvaća moderne obitelji i udaljava djecu od prezaposlenih roditelja.

Popodne je bilo rezervirano za ples, točnije Studio suvremenog plesa "TEUTA" I predstavu "ROOM 52" koreografkinje Nikoline Mekovec.

Sve samo ne tipična plesna predstava čudna je i pomalo zastrašujuća priča o pet djevojaka i pet soba u kojima izlaze na vidjelo emocije koje ljudsko biće više ne može skrivati.

Koreografija u kojoj se izmjenjuju tišina, uzdisaji i glazba nagrađena je za Best choreography, E.S.D.U. Croatia Open u ožujku 2009, Best choreography, E.S.D.U. World dance masters, u svibnju 2009, između 650 koreografija, nagrađena je na Art Dance Festivalu u Slovačkoj u listopadu 2010 te je na Special Award Choreography, Barcelona Dance Award, u travanju 2010. plasirana među 5 najboljih koreografija.

Večer je bila rezervirana za predstavu Kristine Štebih “Pismo iz Galicije” u izvedbi Kazališne družine Štolcer, koja je proglašena najboljom predstavom u cjelini na 50. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Stari Gradu na Hvaru u svibnju 2010. godine. Uz to, dobila je i nagrade za najbolji tekst (Kristina Štebih) te za najbolju režiju (Dejan Buvač). Predstava njeguje narodne običaje, a govori o ženi koja 1917. godine željno iščekuje pismo svog muža koji je na ratištu u Galiciji. Pismo je stiglo, no u otvaranju pisma Mariki pomaže Đurek, još jedan muškarac koji kreće na bojišnicu. Vijesti nisu dobre, Jože je poginuo, a Marika ostaje sama u neimaštini koju je donio rat. Dirljiva priča o godinama rata i velikim gubitcima s neočekivanim tužnim zavšetkom svakako je predstava koju je vrijedilo pogledati.

* Više o projektu na: http://www.noc-kazalista.com/
program: http://www.noc-kazalista.com/index.php?option=com_content&view=article&id=4&Itemid=5

* "Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trbali smo živjeti.", Ivo Andrić

21.11.2010. u 19:01 • 0 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 15.11.2010.

.. Ne bi prepoznali najbolje ono, ni da prođe pored polako, mi- izvana sjajimo, iz nutra sve je pusto..

Grupa Elemental održala je 13. studenoga koncert u sklopu promocije novog albuma “ Vertigo”. Prostor Boogaloo-a bio je prepun obožavatelja koji su uživali u dvosatnom koncertu koji je bio sve samo ne običan. Publika je u glas odborojvala sekudne do početka šoa, a kad se zavjesa otvorila na pozornici su prepuni energije stajali članovi Elementala.

Odsvirali su 26 pjesama, od čega čak 9 s novog albuma, ali svakako treba spomenuti i pjesme kao što su Prsti jedne ruke i Ladice koje inače rijetko ili gotovo nikada ne izvode na koncertima. Ovaj puta, za obožavatelje su odsvirali i te pjesme i to zato jer su na Facebook fan stranici Elementala upravo te pjesme dobile najviše glasova tokom glasovanja.

Prepun Boogaloo natjerao je kasnije novinare da priupitaju Remi i Shota namjeravaju li možda slijedećim koncertom popuniti neki veći prostor kao što je npr. Dom sportova. Remi je naglasila da više vole prostore u kojima su blizu publici i osjećaju njihovu energiju te da nemaju neku veliku želju za dokazivanjem puneći veće dvorane. Novinari su napomenuli kako Dom sportova nije nešto nemoguće za očekivati ako znamo da je nedavno i Edo Majka održao koncert u Boogaloo-u koji je bio tri puta manje popunjen.

Ekipa nestrpljivo čeka početak

Tokom koncerta prikazan je i spot za pjesmu Zašto te imam koji je bio svojedobno zabranjen za prikazivanje na televiziji. Teško je opisati stanje u kojem se nalazi osoba koja doista voli glazbu koju stvaraju, upijajući svaku riječ pjesama s ljubavnom tematikom, a isto tako pronalazeći se u svakom stihu pjesama sa socijalnom tematikom. Kako je Remi rekla dan nakon koncerta, 14. studenog u emisiji Aleksandra Stankovića, Nedjeljom u 2, svjesna je da svi više- manje ponavljaju kako je stanje u državi loše, ali nitko ništa ne poduzima.

Remi

Pjesme su njezin način da pokuša potaknuti masu da se nešto pokrene, a ona bi se tada svakako priključila i pružila potporu. Nije novost da je Remi neopisivo razočarana u političare te da se sama nikada ne bi bavila takvim poslom. Pjesme koje piše inspirirane su stvarnim događajima iz njenog i Shotovog života.

Najveći fanovi u prvim su redovima

Teško je sada opisati doživljaj koncerta osim riječima da smo satima nakon završetka još uvijek vrtjeli stihove u glavama, a ruke su i dalje podrhtavale. Teško je ne voljeti Elemental kada otvorite srce za stihove koje vam donose, a k tome i vidite kako članovi kao ljudi dišu. Svaka, baš svaka pjesma ima pozadinu i upravo zato je toliko posebna i iskrena.
“ Sunce je reklo doći, moram ga dočekati spremna, ni mjesec nije loš, al bez sunca sam izgubljena. Sutra bit ću nova, smješim se tome, i pjesme će biti sretnije, nada zadnja tone. Puštam pauzu, stišćem play, mm… bit ću okay.” (Ladice)

* Više na: http://www.soundguardian.com/soundguardian/novosti/elemental-napunili-boogaloo-na-promociji-albuma-vertigo/

* " Rima, ritam, muzika- tri elementa pjesnika.", Elemental

15.11.2010. u 16:31 • 0 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 11.11.2010.

..Otvoren 33. Interliber..

Na Zagrebačkom velesajmu 10. studenog otvoren je 33. međunarodni sajam knjiga u učila- Interliber. Sajam se održava pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Interliber je otvorio ministar kulture Republike Hrvatske Božo Biškupić. Prije njega sve prisutne pozdravila je voditeljica podružnice Zagrebačkog velesajma Mirela Bartolec. Na otvorenju sajma govorila je i Jelena Pavičić Vukičević, zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba.

Ministar kulture Božo Biškupić, zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Jelena Pavičić Vukičević i voditeljica podružnice Zagrebačkog velesajma Mirela Bartolec

Interliber je u zadnjih nekoliko godina iz nacionalnog sajma postao međunarodno poznat sajam koji na jednom mjestu okuplja mnoštvo izdavača iz raznih zemalja. Sajam se održava u dva paviljona, 5. i 6.

Buduće novinarke na Interliberu

Sajam je uvijek organiziran uz mnogo izlaganja, svečanosti, nagradnih igara, popusta, promocija, predstavljanja knjiga, upoznavanja s novitetima, radionicama za najmlađe itd. Tako nas i ove godine očekuje svakodnevni bogat program edukativnog i zabavnog sadržaja: od predstavljanja naslova novih knjiga, neposrednih kontakata s autorima, potpisivanja knjiga, susreta nakladnika, knjižara I knjižničara, književnih radionica i okruglih stolova, a za najmlađe postoji dječji književni kutak u kojem svijet bajki može postati stvarnost.
Ove godine na Interliberu svoja će dijela predstaviti oko 250 stranih i domaćih nakladnika. Osim domaćih nakladnika tu su i nakladnici iz SAD-a, Njemačke, Bosne I Hercegovine, Austrije, Velike Britanije, Sjeverne Irske te Irana. Ulaz je kao i svake godine besplatan, a sniženja se ponegdje kreću i do 70% ili čak 80% u odnosu na knjige u knjižarama. Uz 290 izlagača, svatko može pronaći nešto za sebe ili sebi blisku osobu, bilo da se radilo tek o bilježnicama, slikovnicama i olovkama za najmlađe ili o stručnoj literaturi, a možda čak i o kućnom bilju. Sajam doista nudi pregršt naslova iz različitih područja. Očekuje se da će Interliber u narednih pet dana zbog bogatog programa novih izdanja iz različitih područja te predstavljanja svih značajnijih domaćih nakladnika, posjetiti do sto tisuća ljudi.

Priručnik za preživljavanje u novim medijima

Sajam možete posjetiti radnim danom od 10 do 19 sati, a u subotu i nedjelju do 21 sat.
Nadamo se da će u narednim danima posječenost sajma biti veća nego na samom otvorenju kada su paviljoni bili poluprazni.

* Više na: http://www.zv.hr/?id=506

* " Writing books is a socially acceptable form of getting naked in public. ", Paulo Coelho

11.11.2010. u 12:04 • 0 Komentara • Print • # • ^

subota, 06.11.2010.

.. Dan fakulteta na FPZG-u..

Fakultet političkih znanosti u petak, 5. studenog, uz Dan fakulteta, obilježio je 48 godina postojanja te 35 godina postojanja Studija novinarstva. U dvorani A, održana je svečana sjednica Fakultetskog vijeća kojoj su nazočili predsjednik RH prof. dr. Ivo Josipović, predsjednikovi savjetnici Siniša Tatalović i Zrinka Vrabec Mojzeš, gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, državna tajnica dr.sc. Ivana Mrkonjić, prorektorica Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Ljiljana Pinter, prof. dr. Ivan Šiber i drugi. Na sjednici su bili profesori i djelatnici fakulteta te najbolji studenti kojima su uručena priznanja.

Uvodni govor dekana Nenada Zakošeka

Najbolji studenti s predsjednikom Josipovićem i dekanom

Predsjednik RH Ivo Josipović, gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, prof. dr. Ivan Šiber i drugi

Nakon sjednice i domjenka, u 14 sati započeo je okrugli stol s temom “Političko novinarstvo u Hrvatskoj: tri desetljeća promjena. Tehnologija-tržište-standardi”. Gosti su bili Elizabeta Gojan, Neven Šantić, Tomislav Klauški, Đivo Đurović, Boris Rašeta i Jelena Berković. Moderator okruglog stola bio je dr. sc. Božo Skoko.

Gosti Đivo Durović, Tomislav Klauški, Jelena Berković, Neven Šantić, Elizabeta Gojan, Boris Rešeta te moderator Božo Skoko

Elizabeta Gojan na samom početku je priznala kako ne postoji osoba koja se bavi novinarstvom koja ima manje povjerenja u studije žurnalistike od nje, ali da se tada opet događaju ljudi poput Jelene Berković i Tomislava Klauškog koji je uvjere da vrijedi studirati novinarstvo. Ne želeći odgovoriti na pitanje kako je bilo raditi na javnoj televiziji 90-ih godina i danas, Elizabeta Gojan pročitala je citat Johna Swintona:

Jelena Berković vjeruje da su mediji evoluirali, ali kako kaže, boji se da su prije metastazirali nego što su napredovali. O promjenama u medijima od 90-ih godina do danas govorila je ovako:

Gosti su se složili da danas više nema tolikog političkog utjecaja na medije, barem ne izravnog, no sve su očitiji vlasnički utjecaji te oglašivački.
Raspravljalo se o pravnoj pozadini novinarske profesije gdje su dobre strane definiran govor mrznje, kleveta koju da bi se dokazalo treba dokazati namjeru novinara, Zakon o medijima te Zakon o pravu na pristup informacijama. Ali koliko vladavina prava u Hrvatskoj danas zapravo postoji? Bilo je riječi i o dobrim i lošim stranama novih medija koji su na neki način dokazali da nemaju samo odabrani pravo širenja informacija te su omogučili da govor ulice uđe u medije. Divo Đurović to je ovako komentirao:

Najviše se govorilo o HTV-u kao javnoj televiziji i tome koliko zapravo danas zadovoljava interese javnosti. Koliko je loše kad urednici javne televizije pod svu cijenu žele jedino povećati gledanost pa makar to bilo i na uštrb kvalitete? Javna televizija ne može i ne smije pratiti Novu TV ili RTL televiziju. Istaknut je i problem novinara koji krše pravila profesije i narušavaju vjerodostojnost cijele struke, a nisu sankcionirani. Jasno je da se struka danas nalazi u svojevrsnoj krizi u kojoj je teško držati se profesinalnih standarada, ali novinari moraju biti svijesni kolika je moć u njihovim rukama i truditi se biti na usluzi javnosti.

* Više pogledajte na: http://www.dnevno.hr/vijesti/zagreb/foto_fakultet_politickih_znanosti_obiljezio_48_godisnjicu_osnutka_i_dan_fakulteta__/153802.html

* " Confrontation is not a dirty word. Sometimes it's the best kind of journalism as long you don't confront people just for the sake of a confrontation." , Don Hewitt